Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) u liječenju poremećaja ishrane: Put ka ozdravljenju
Poremećaji ishrane predstavljaju ozbiljan problem obilježen izrazitom zabrinutošću u vezi sa težinom, ishranom i slikom tijela. Ovo dovodi do poremećenih obrazaca ponašanja, uključujući ograničavanje unosa hrane, post, brojanje kalorija, povraćanje, zloupotrebu laksativa i intenzivno vježbanje. Ovi poremećaji mogu značajno uticati na fizičko, psihičko i socijalno funkcionisanje pojedinca. Najveća je teškoća u poremećajima prehrane u neprepoznavanju navedenih problema (ili negiranju postojanja problema) što vodi narušenom fizičkom i mentalnom stanju s lošim isodom bolesti. Poremećaji ishrane su nešto ozbiljniji problem od prostog upravljanja unosom kalorija i restriktivnih dijeta. Ovaj problem je povezan sa bazičnim vjerovanjima o sebi (shemama). Pet najčešćih tipova poremećaja ishrane prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5) su bulimija nervoza, anoreksija nervoza, Drugi specificirani poremećaji ishrane (OSFED), poremećaj prejedanja, te izbjegavanje/ograničavanje unosa hrane (ARFID).
Opis različitih poremećaja ishrane
Bulimija Nervoza je poremećaj ishrane koji obuhvata ponavljajuće epizode prejedanja praćene kompenzacijskim ponašanjem. Osobe s bulimijom često proživljavaju nekontrolirane cikluse prejedanja, a zatim pokušavaju kontrolirati težinu i izgled tijela kroz povraćanje, zloupotrebu laksativa, gladovanje ili intenzivno vježbanje. Težina osoba s bulimijom može varirati, ali mnogi ostanu unutar granica zdrave težine, iako ponekad mogu i dobiti na težini.
Anoreksija Nervoza je karakteristična po trajnom ograničavanju unosa hrane, dovodeći do značajnog gubitka tjelesne težine. Osobe s anoreksijom doživljavaju intenzivan strah od debljanja, te imaju iskrivljen pogled na svoje tijelo, često vjerujući da su pregojazne, unatoč zabrinjavajućem gubitku težine. Postoje dva podtipa anoreksije: restriktivni podtip, gdje se unos hrane ozbiljno ograničava, i podtip prejedanja/pražnjenja, gdje su osim pretjeranog ograničavanja unosa hrane prisutne epizode prejedanja i kompenzatorno pražnjenje.
OSFED (Drugi specificirani poremećaji ishrane) se odnosi na poremećaj ishrane s simptomima različitih poremećaja ishrane, ali nisu ispunjeni svi kriterijumi. Može biti veoma ozbiljan i jedan je od najčešće dijagnostikovanih poremećaja ishrane među adolescentima i odraslima.
Poremećaj prejedanja uključuje redovne epizode prejedanja bez kompenzacijskih ponašanja poput povraćanja. Osobe s ovim poremećajem često jedu sami ili u tajnosti iz osjećaja srama ili krivice. Mnogi od njih imaju problem sa gojaznošću.
ARFID (izbjegavanje/ograničavanje unosa hrane) opisuje probleme s adekvatnom ishranom, ali kada nije uključen strah od debljanja. Osobe s ARFID-om mogu imati nedostatak apetita ili osjećaj averzije prema određenim teksturama hrane, što dovodi do gubitka težine i problema u održavanju zdrave težine.
Kognitivno-bihejvioralni pristup tretmanu poremećaja ishrane
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je efikasna u tretiranju različitih mentalnih problema, uključujući anksioznost, depresiju, ali se takođe sve više primenjuje i u lečenju poremećaja ishrane, pružajući strukturiran i holistički pristup ka postizanju pozitivnih promjena u kontekstu kognicije, emocija i ponašanja.
U današnjem društvu, gdje nerealni standardi ljepote diktiraju pravila izgleda, poremećaji ishrane postaju sveprisutna tema. Anoreksija nervoza, bulimija nervoza i slični poremećaji često su rezultat složene kombinacije socijalnih, psiholoških i bioloških faktora. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) može biti ključan faktor u procesu ozdravljenja i dugoročnog prevazilaženja poremećaja ishrane.
Holistički pristup u kombinaciji sa KBT donosi dobre rezultate u tretmanu poremećaja ishrane, kao i ustrajnost u promjeni navika. Holistički pristup hrani uključuje rad na otkrivanju negativnih uvjerenja o hrani, podizanje svjesnosti o hrani i svim pozitivnim aspektima koje ona donosi (zdravlje, kvalitet života, energija, ljepota). Ovaj pristup naglašava i svjesnost u pripremi i konzumaciji hrane čime se osiguravaju zdravi obroci i maksimalna iskorištenost neophodnih nutrijenata. Svjesna priprema hrane kada se u ovaj proces uključe i članovi porodice ili obroci sa prijateljima jako su značajni za pojedince koji se bore sa poremećajima ishrane jer omogućava podršku i stvaranje pozitivnog okruženja.
Poremećaji ishrane ne ograničavaju se samo na vidljive simptome; oni duboko prodiru u kognitivnu i emocionalnu sferu pojedinca. KBT pristupa ovim izazovima identifikujući i analizirajući negativne kognitivne obrasce koji održavaju poremećaje ishrane. Fokusirajući se na nerealna uverenja o tijelu, hrani i perfekcionizmu, KBT stvara temelje za trajne promjene u razmišljanju.
KBT ne zanemaruje emocionalne uzroke poremećaja ishrane. Terapijske sesije pojedincima pomažu da istraže i razumiju emocionalnu pozadinu poremećaja ishrane, nudeći alate za suočavanje sa anksioznošću i strahovima povezanim sa ishranom. Vježbe izlaganja koje su integrisane u terapijski pristup, omogućavaju postepeno prevazilaženje izazova i izgradnju emocionalne otpornosti.
Kroz vođene terapeutske sesije, KBT ne samo da prepoznaje negativna uverenja, već i gradi put ka njihovoj transformaciji. Rad na razvoju zdravijih obrazaca ponašanja u vezi sa ishranom postaje osnov za trajne promjene. Vježbe i zadaci izvan terapeutskih sesija podržavaju pojedinca u implementaciji novih pristupa u svakodnevnom životu.
Kroz sistematsko vođenje dnevnika ishrane, KBT pomaže pojedincima da prate svoje prehrambene navike i prepoznaju obrazce ponašanja. Ovim putem, terapeuti i klijenti zajedno identifikuju povezanost između emocionalnog stanja i konzumiranja hrane, što olakšava razumijevanje uloge ishrane u procesu emocionalne regulacije.
KBT ne posmatra pojedinca izolovano, već prepoznaje važnost podrške iz okoline. Rad sa porodicom i bližnjima podrazumijeva edukaciju o poremećajima ishrane, ali takođe i razvoj strategija podrške. Ova podrška igra ključnu ulogu u održavanju trajnih promjena i postizanju dugoročnog uspjeha u liječenju poremećaja ishrane. KBT pruža nadu i konkretna rješenja za pojedince koji se bore sa poremećajima ishrane. Kroz promjene u razmišljanju, emocionalnu podršku i individualizovani pristup, KBT može biti ključan faktor u procesu ozdravljenja. Kroz sve ove aspekte, KBT ne samo da pruža put ka ozdravljenju, već i gradi osnaženu ličnost koja je otporna na izazove koji proizilaze iz poremećaja ishrane. Ovakav pristup postavlja temelje za trajnu transformaciju, omogućavajući pojedincima da koračaju ka zdravijem i ispunjenijem životu.
KBT zajedno sa holističkim pristupom hrani omogućava promjenu negativnih uvjerenja o hrani. Na ovaj način, pojedinci koji se bore sa poremećajima ishrane se upoznaju sa svjesnim pristupom hrani, koji uključuje izbor namirnica, pripremu obroka i pravilnu konzumaciju hrane.