Anksioznost
Anksioznost ili tjeskoba se smatra normalnom emocionalnom reakcijom na stres, ali u isto vrijeme predstavlja jedan od najzastupljenijih psihijatrijskih poremećaja. Glavna razlika između normalne i patološke anksioznosti je u tome što posljednja uključuje neodgovarajuću i pretjeranu reakciju na određeni povod ili čak u odsustvu bilo kakvog povoda. Opisaćemo jedan od oblika patološke anksioznosti koji mogu ometati ljude u svakodnevnom životu.
Šta je generalizirani anksiozni poremećaj?
Svi se povremeno osjećamo tjeskobno. Brinemo se oko stvari koje se mogu dogoditi. Možemo imati nemirnu, besanu noć. Ali ljudi sa generaliziranim anksioznim poremećajem (ili GAP) imaju tjelesne simptome koji ometaju njihov normalan život. Ovi problemi uključuju nemir, umor, probleme sa koncentracijom, iritabilnost, mišićnu tenziju, i/ili nesanicu. Brinu oko različitih događaja, kao što je zdravlje, finansijski problemi, odbacivanja od strane drugih, izvršavanje vlastitih obaveza i imaju problem kontrole vlastitih briga. Mnogi ljudi sa GAP osjećaju da njihove brige su „van kontrole“ i da će ih učiniti bolesnim ili ludim.
Ko ima generalizirani anksiozni poremećaj?
Oko 7% populacije će patiti od GAP. Žene su dvostruko više podložne ovom poremećaju u odnosu na muškarce. Ovo je hronično stanje kod ljudi koji će reći da su cijeli svoj život bili zabrinuti. Mnogi ljudi sa GAP imaju različite druge probleme, uključujući fobije, depresiju, sindrom iritabilnosti crijeva, i probleme u relaciji sa drugima. Ljudi koji imaju ovaj problem izbjegavaju druge zbog straha od odbacivanja, ili zbog toga što postaju isuviše ovisni o drugima zbog manjka povjerenja.
Što uzrokuje generalizirani anksiozni poremećaj?
Samo oko 30% slučajeva GAP je nasljedno. Postoje određene crte koje mogu učiniti ljude osjetljivijim da razviju ovaj problem; ovo uključuje opću nervozu, depresiju, nizak prag tolerancije na frustraciju, i osjećaj zakočenosti. Ljudi sa GAP također više izvještavaju o životnim stresovima (kao što je konflikt sa drugim ljudima, promjene u njihovom poslu…) nego što to čine ljudi bez GAP. Ljudi sa GAP ne mogu biti tako učinkoviti u rješavanju problema u svakodnevnom životu kao što bi mogli, ili imaju lične konflikte u kojima nisu tako učinkoviti kao što bi mogli biti.