Mindfulnes tehnike su posljednjih decenija sve popularnije u okviru psihoterapije. Iako se često poistovjećuju sa praksom  meditacije  postoji  niz  tehnika kojim se može doći u stanje pune svjesnosti. Puna svjesnost podrazumjeva fokusirano dovođenje svjesti u SADA i OVDJE sa otvorenošću,radoznalošću i fleksibilnošću. Mindfulness (ili u našem prijevodu „usredotočena svjesnost“) je svjesnost koja nastaje kroz obraćanje pozornosti na poseban način: namjerno, svjesno, u sadašnjem trenutku, otvorenog uma, bez prosuđivanja. Punoća svjesti je buđenje i povezivanje sa samim.sobom što  nam omogućava da cijenimo punoću svakog trenutka života. To je metoda kojom se  poboljšava emocionalna otpornost kao i sveukupno zadovoljstvo životom.

KAKO NAM POMAŽU  MINDFULNESS TEHNIKE?

Ove tehnike nam pomažu da živimo kvalitetniji i život bez stresa.

-Pomaže kod poremećaja u ishrani,-kod akutnih i hronočnih oboljenja.
-Pomaze da steknemo.osjećaj prisutnosti “sada i ovdje”
-Unapređuje samosvjesnost,
-Bezbjedan kontakt sa neprijatnim mislima i emocijama,
-Veća spoznaja povezanosti sa sobom  i spoznaja sebe,
-Veća povezanost sa drugima i svijeta oko sebe,
-Sto je najvažnije postizanje unutarnjeg balansa i smirenosti
-Razvitak samoprihvatanja i samorazumijevanja
-Poboljšanje koncentracije; Ukoliko imate dojam da Vam je koncentracija jako loša i da vam je teško učiti (npr. studenti, srednjoškolci)
-Unapređenje empatije.
– Imate negativne, samokritične misli i brinete o mogućim katastrofama
-Preplavljuju li vas često jake neugodne emocije i ne znate kako se nositi sa ovim stanjem.
-Imate jako stresan posao i to utiče na vaše zdravlje,
-Pomoć kod depresije , anksioznosti i napada panike.

O MINDFULNES RADIONICI

Radionica se održava svakog utorka. Trajanje jedne radionice je 60 minuta. Maksimalan broj polaznika grupe je pet do sedam  članova.

Mjesto održavanja: Olimpijska 20, Sarajevo

Prijava na mindfulness radionicu

Prijave za radionicu primamo na e-mail ([email protected])

Obavjestit ćemo Vas  o tačnom terminu održavanja radionice.

The post Šta je Mindfulness ? first appeared on .

Razmišljate o psihoterapiji, ali niste sigurni je li to prava stvar za vas? Nešto ste o tome načuli, ali zapravo osjećate da nemate dovoljno informacija i pitate se: “ Je li moj problem uistinu tako velik”? Možda vam je terapiju netko preporučio na temelju svojeg iskustva ili mu se učinilo da bi ona mogla biti od pomoći za problem koji ste mu povjerili? Ali niste sigurni.

Ako su ovo neke od vaših dilema, želimo vam ponuditi više informacija o tome što je psihoterapija i kome je namijenjena.

Jedan od najvećih mitova vezanih za psihoterapiju je da je ona potrebna samo “luđacima” odn. da na psihoterapiju idu samo osobe s ozbiljnim psihičkim poremećajima.

Stigma povezana s traženjem pomoći za probleme psihološke prirode dugo je odbijala ljude. Srećom, danas je sve više ljudi upoznato s činjenicama koje ruše taj mit te se na traženje pomoći psihoterapeuta sve više gleda kao na znak zdrave brige o sebi.

Istraživanja stalno nalaze nove dokaze koji naglašavaju važnost brige o svom psihološkom zdravlju, jednako kao i o fizičkom. Sve se više govori o neraskidivoj povezanosti stanja uma i tijela te ste navjerojatnije mogli čuti i da je briga o mentalnom zdravlju važan preduvjet za dobro fizičko zdravlje.

Iako je izvorno psihoterapija nastala kao skup metoda, procedura i tehnika kojima je cilj bio liječiti psihičke poremećaje psihološkim sredstvima tj. razgovorom, umjesto lijekovima, kasnije je utvrđeno da od psihoterapije podjednako imaju koristi i pojedinci koji ne boluju od psihičkog poremećaja, već, jednostavno, žele raditi na sebi, otkriti svoje potencijale, nove izvore motivacije, nove uvide o sebi i drugima…

U većini slučajeva, odluka da odete psihoterapeutu rodi se kao posljedica bolnog problema koji ne prolazi. Moguće je da ste već pokušali svašta kako biste ga riješili. Možda ste poduzeli određene korake i pokušali neke stvari činiti drugačije nego prije, ali problem je i dalje tu. Ili ste u točki u kojoj se pitate može li vam uopće išta pomoći. Vaš problem može biti u rasponu od teške krize koja vas noću drži budnima do nejasnog osjećaja da nešto nije u redu koji ne prolazi.

Neki ljudi potraže psihoterapiju, jer se kroz dulje vrijeme osjećaju depresivno, anksiozno ili ljuto. Drugi žele pomoć radi načina na koji neka kronična bolest utječe na njihovo emotivno i fizičko stanje. Osobe mogu doći, jer imaju neke kratkotrajne probleme i žele pomoć da brže isplove iz njih. Moguće je da prolaze kroz razvod ili bolan prekid, suočavaju se s usamljenošću nakon što su djeca otišla od kuće, osjećaju se preplavljenim svojim novim poslom ili tuguju za preminulim članom obitelji. Možda se odlučuju za psihoterapiju, jer žele nešto što bi moglo pomoći da riješe probleme koje imaju u odnosima. Bilo da žele popraviti problematičan odnos, žele vodstvo u tome da budu zadovoljniji u svojim sadašnjim i budućim odnosima ili žele podršku u završavanju odnosa koji za njih više nema smisla.

Evo nekih znakova koji ukazuju na to da možete imati dobrobiti od psihoterapije:

• Osjećate preplavljujuću i dugotrajnu bespomoćnost i tugu
• Vaši problemi ne prolaze unatoč vašim naporima i nastojanju vaše obitelji i prijatelja da vam pomognu
• Teško vam se koncentrirati na posao ili odraditi svakodnevne aktivnosti
• Dobivate loše povratne informacije o svom radu
• Neprestano brinete i očekujete najgore od situacija
• Doživjeli ste traumatičan događaj i ne možete prestati razmišljati o njemu
• Imate česte i neobjašnjive glavobolje, bolove i trbuhu ili patite od slabog imuniteta
• Odnosi su vam napeti i zategnuti
• Vaša ponašanja kao što su pretjerano konzumiranje alkohola, upotreba droge ili agresivno ponašanja povređuju vas ili druge
• Vaši dobri prijatelji vam kažu da su zabrinuti za vas

Kompetentan psihoterapeut može vam pomoći da riješite ove poteškoće.

Unatoč tome što se riječ “terapija” često interpretira kao da nešto što je slomljeno ili oštećeno treba popraviti (kao kad netko nakon operacije koljena treba ići na fizikalnu terapiju), psihoterapija nije tu samo da popravlja nešto što je oštećeno. Osim rješavanja širokog spektra problema, psihoterapija je i puno više od toga.

Moguće je da ste ušli u fazu svog života kad osjećate snažnu želju da dublje razumijete sami sebe. Možda ste znatiželjni oko toga što vas pokreće, kako stvarate odnose s drugima oko sebe ili kako vaša prošlost utječe na to kako vodite svoj život u sadašnjosti. Terapija može pomoći ljudima da istraže mjesta gdje se osjećaju blokirani ili zaglavljeni i da se otvore novim mogućnostima.
Tako danas, najveći broj klijenata čine zdrave, stabilne osobe koje se suočavaju sa nekim trenutnim teškoćama i problemima.

Budući da nemaju psihičku bolest, oni se nazivaju klijentima, a ne pacijentima; budući da nemaju psihijatrijsku bolest, ne možemo reći da im je potrebno liječenje, već neki vid stručne podrške u prevladavanju aktualnih problema. Zbog toga se danas psihoterapija definira kao strukturirani proces u kome posebno osposobljeni stručnjak- psihoterapeut, pomaže osobi ili osobama da dođe/u do željene promjene. Psihoterapijske susrete nazivamo seansama. Seanse mogu biti usmjerene na djecu, adolescente ili odrasle i organizirane tako da podrazumijevaju individualan rad jedan na jedan, rad s parovima, obiteljima ili grupama ljudi koje dijele slične probleme.

Evo zato još nekoliko vrijednih “bonus” razloga za odlazak psihoterapeutu:

1. Želite naučiti voljeti i prihvaćati sebe.
Mnogi ljudi imaju poteškoća s time, bez da su nužno depresivni ili imaju neki poremećaj. Terapija vam može pomoći istražiti što vas sprječava da budete samopouzdani te vas može podučiti praktičnim načinima da svoju sreću učinite svojim prioritetom

2. Želite dobar brak učiniti odličnim.
Mnogi odnosi funkcioniraju dobro, ali više nisu zabavni. Partnerska terapija može poboljšati komunikaciju i osmisliti načine da vratite uzbuđenje i strast u brak.

3. Želite biti zaista dobar roditelj.
Mnogi od nas, unatoč vlastitim prigovorima na svoje roditelje, u roditeljstvu sami pribjegavaju roditeljskim obrascima koje su opažali tijekom svojeg djetinjstva. Terapija može pomoći da izađete iz te uhodane staze i svojem djetetu budete roditelj kakav biste željeli biti (i kakvog vaša djeca trebaju).

4. Želite promjene u svojoj karijeri.
Osjećate i govorite da niste sretni tu gdje se nalazite, a ipak stojite na mjestu i nikako da krenete za nečim drugačijim. Je li strah, težak rad ili konfliktni odnosi s drugima ono što vas sprječava? Terapija može olakšati i ubrzati zdravu promjenu u vašoj karijeri.

5. Želite razumjeti svoju životnu svrhu.
Mnogi terapeuti vole s vama zaroniti dublje i pomoći vam spoznati tko ste na dubljoj razini, pomoći vam ponovno otkriti vaše strasti koje ste zakopali ispod užurbanosti života.

6. Želite jedan sat tjedno u kojem ćete se potpuno fokusirati na sebe.
Terapija je tečaj na kojem ste vi glavni predmet. Možete istraživati sebe, ići dublje u svoje misli i osjećaje ili sjediti s nekim i samo “biti” neko vrijeme.

7. Želite postići svoj cilj u fitnessu ili nekoj drugoj fizičkoj aktivnosti.
Terapeuti nisu profesionalni treneri, ali poznato je da je uspjeh u fitnessu podjednako stvar uma i tijela. Terapija može pomoći da pobijedite prepreke koje vas sprječavaju u postizanju svojeg cilja.

8. Želite oprostiti i otpustiti bolna iskustva.
Život u kojem se držite svojih zamjeranja i ogorčenosti ima ozbiljne posljedice na vaše tijelo, emocije i odnose. Kroz terapiju možete naučiti razriješiti te poteškoće za svoju dobrobit i krenuti dalje.

9. Želite mjesto gdje ćete vježbati asertivnost, izražavanje emocija ili izražavanje sebe općenito.
Terapija je laboratorij za istraživanje, eksperimentiranje i uvježbavanje ponašanja koja su zastrašujuća u životu, bez straha od kazne. Sramežljivi ljudi mogu uvježbavati suočavanje. Zatvoreni ljudi mogu eksperimentirati s izražavanjem svojih osjećaja. Nakon što to nekoliko puta iskušate unutar seanse, mogli biste biti spremni ponijeti tu vještinu sa sobom u svijet.

Psihoterapija je tretman koji se bazira na terapijskom odnosu i suradnji između klijenta i terapeuta. Bazirana na razgovoru, uz upotrebu prikladih, često kreativnih tehnika, igranja uloga i sl., psihoterapija osigurava podržavajuću okolinu koja vam omogućuje da razgovarate otvoreno s nekim tko je objektivan, neutralan i tko vas ne osuđuje. Vi ćete zajedno sa svojim terapeutom raditi na tome da utvrdite i promijenite svoje obrasce mišljenja i ponašanja koje vas sprečavaju da se osjećate najbolje što možete.

Kada se bolje osjećamo u svojoj koži i kada bolje razumijemo sebe, raste naša sposobnost da glatko prolazimo kroz nezgodne situacije kao i naša energija da potpunije živimo i budemo prisutniji u važnim odnosima. U trenutku kada završite s terapijom, ne samo da će problem s kojim ste došli biti riješen, već ćete otići s novim vještinama koje ćete moći koristiti za bolje nošenje sa svim izazovima koji vas u budućnosti mogu dočekati.

The post Što je psihoterapija i je li to za mene ili ne? first appeared on .

Razmišljate o psihoterapiji već neko vrijeme, vjerujete da bi ona mogla biti korisna za vas, ali nikako da donesete konačnu odluku? Pred njom možda istovremeno osjećate želju, ali i strepnju. Znatiželju, ali i strah. Nadu, ali i otpor. Ništa neobično – odluka da krenete na psihoterapiju, bitna je i vrlo osobna odluka za koju je potrebno dovoljno znanja, ali često i hrabrosti.

Početak je godine period kada mnogi donose svoje novogodišnje odluke i stavljaju ih na papir, u nadi da će im se, u godini koja se javlja kao nova nada, život promijeniti na bolje – da će biti sretniji, zadovoljniji, zdraviji, mršaviji, odgovorniji, discipliraniji, kreativniji, slobodniji… Što god jedinstveno da žele, svima im je zajedničko jedno – žele promjenu. No, ono što realnost uskoro pokazuje je da se, na veće ili manje razočaranje, dobar dio tih odluka ipak ne sprovede u djelo i da nam promjene za kojima smo čeznuli izmiču – bilo da je to zato što otkrivamo da nam je teško uspostaviti novu naviku, da nam fali podrška, da prelako upadamo u svoje stare, dobro uhodane, obrasce koji su nas sprečavali i do sada ili da se možda putem i naše želje i prioriteti mijenjaju.

Za sve one koji se ovih dana bave procesom donošenja svojih odluka za bolje sutra, evo malog vodiča vezanog za donošenje jedne koja ima vrlo veliku vjerojatnost da zaista promijeni život – odluke o odlasku na psihoterapiju.

Mnoge osobe koji prvi put dođu na psihoterapiju, kažu da su se odlučile na taj korak nakon dugog, a nekad čak i dugogodišnjeg razmišljanja i neodlučnosti. Kao terapeut, iskreno im kažem kako cijenim njihovu hrabrost koja ih je ipak dovela na udobni crveni naslonjač u mom uredu.

Postoji više razloga zbog kojih osobe koje žele doći često osjećaju neodlučnost ili čak otpor pri donošenju odluke o početku psihoterapije.

Često je to zato što su oko psihoterapije ispleteni mnogi mitovi – od toga da je ona samo za “luđake” do toga da je nepotrebna, jer si normalna osoba može sama pomoći, samo ako se jače potrudi i zadrži pozitivan stav. Ako vaše znanje o tome što je psihoterapija dolazi iz filmova i serija, vjerojatno nemate sasvim točne ideje o tome što se događa u uredu psihoterapeuta.

S druge strane, čak i ako znate što su mitovi o psihoterapiji, a što činjenice, moguće je da vas razmišljanje o tome da je i sami isprobate ispunjava nervozom. To nije ništa neobično. Bilo da se ona svodi na rješavanje trenutnih problema ili poteškoća koje traju duže vrijeme, bilo da je usmjerena na usavršavanje i iskorištavanje svojih potencijala, psihoterapija uvijek podrazumijeva neki vid promjene, a pred promjenama često osjećamo nervozu.

Osim toga, ljudi ponekad osjećaju sram i nelagodu da nekome govore o svojim osobnim stvarima i problemima. Možda dolaze iz obitelji ili sredine koja ih je od malena učila da se “obiteljske stvari” ne dijele s drugima. Moguće je da zato osjećaju snažnan otpor ili im čak djeluje nemoguće razmišljati o psihoterapiji kao opciji za sebe. Koliko se god na prvi pogled činilo kontradiktorno da upravo o tome popričaju sa psihoterapeutom, istražiti svoj otpor s kompetentnim terapeutom može biti najbolji način za krenuti naprijed. Uzeti neko vrijeme da biste istražili negativne poruke koje ste ranije pokupili, može vam dati potrebnu kompeteciju da samostalno odlučite o svojem sljedećem koraku.

Za mnoge ljude, može se činiti osjetljivo, neugodno i nesigurno pričati o sebi. Mogu osjećati strah od toga da će biti odbijeni ili da će ih terapeut osuditi na neki od načina na koje su to činili drugi u njihovoj prošlosti. Kvalificiran terapeut je tu da vam pomogne, a ne da vas osuđuje. On ili ona radit će s vama, uvijek tražeći načine da se osjećate sigurno, bez obzira koliko je tema o kojoj govorite osjetljiva i koliko su teški vaši osjećaji. Dobro je uvijek imati na umu da nas često upravo želja da izbjegnemo neugodu čini zaglavljenima. Vaš terapeut trebao bi biti s vama korak po korak kako bi osigurao da se terapija odvija na način koji je za vas djelotvoran i pomaže.

Naposljetku, ljudi se mogu teže odlučiti na psihoterapiju, jer su ranije imali iskustva koja nisu bila dobra. Možda ste jednom potražili pomoć, ali se niste nakon toga osjećali bolje. Ili su vas uputili na psihoterapiju mimo vaše volje, a vi ste pomislili kako je to bilo gubljenje vremena ili ste završili s osjećajem da s vama nešto nije u redu. Možda vi i vaši bližnji niste bili dovoljno informirani pa ste otišli liječniku koji vam je prepisao lijekove, bez pravog psihoterapijskog razgovora i rada i to vas je razočaralo. Koji god da je razlog po srijedi, dati novu priliku psihoterapiji može vas dovesti do pomoći koju zaslužujete.

Zbog svega toga, odluka da krenete na psihoterapiju, bitna je i vrlo osobna odluka za koju je potrebno dovoljno znanja, ali često i hrabrosti.

Oni koji dođu, uskoro kažu da su sretni što su nadvladali tu početnu nervozu i ipak došli, jer je vrijedilo. Razlog je u sljedećem: kad god osjetite da kvaliteta vašeg života nije onakva kakvu biste željeli – psihoterapija može pomoći.

The post Should I stay or should I go? (ili donošenje odluke za odlazak na psihoterapiju) first appeared on .

Ne pojavljuje se samo kod prvorotkinja, nego i nakon rođenja drugog ili trećeg djeteta. Najčešći simptomi postporođajne depresije su plačljivost, dekoncentracija, smanjen ili pojačan apetit, povlačenje od prijatelja i rodbine, stalni osjećaj krivice, anksioznost, poremećaj spavanja i glavobolja.

Iako je rođenje djeteta najljepša stvar koja se može desiti u ženinom životu, ipak je normalno da se žene osjećaju umorno, neraspoloženo i razdraženo poslije poroda. Razlog su različite fizičke, emotivne i hormonalne promjene kroz koje žena prolazi kako u periodu trudnoće, tako i nakon poroda.

Između trećeg i petog dana nakon poroda kod većine porodilja nastupa „baby blues“ faza, koja se manifestuje kao umor, neraspoloženost, tuga i pretjerana briga za djetetom. Ta faza je sasvim normalna, ali ukoliko potraje duže od mjesec dana, onda to ukazuje na postporođajnu depresiju.

Način razmišljanja

– Na pojavu postporođajne depresije utiču prethodno proživljena životna iskustva i ono što smo naučili iz tih iskustava.Tako, traumatska iskustva tokom porođaja kao što su ekstremna bol, neizvjesnost i strah, mogu biti okidač za pojavu depresivne simptomatologije – tvrdi sarajevska psihoterapeutkinja dr. Džejna Ćapin.

Tokom trudnoće buduće majke su zabrinute za porođaj: kako će sve proći; kakav će krajnji ishod biti; hoće li biti dobre majke, te hoće li moći udovoljiti zahtjevima koji se od njih traže.

– Osobe koje misle da su slabe ili nedovoljno dobre i vrijedne, sklone su da slijede obrazac negativnih misli. Posljedica takvog načina razmišljanja su preplavljujući osjećaji tjeskobe, tuge i osjećaja krivnje – ističe Ćapin.

Nakon dolaska bebe na svijet ovaj obrazac misli se nastavlja i produbljuje tako da mlada majka iskrivljeno interpretira neke uobičajene situacije u kontaktu sa djetetom i osjeća se neefikasno u novoj ulozi.

– Ključni faktor koji utiče na pojavu depresije jeste način razmišljanja, ali i genetske predispozicije – dodaje Ćapin.

Podrška porodice i partnera

Mlada majka nije u mogućnosti da se u potpunosti psihički pripremi za sve ono što je čeka, ali ono na što sigurno može utjecati je način razmišljanja u toku trudnoće i poslije poroda.

– U trenutku kada se majka osjeća loše, treba se upitati kakve misli joj prolaze kroz glavu, kakav je njihov efekat, u čemu pretjeruje i može li stvari vidjeti na drugačiji način – kaže Ćapin.

Ona naglašava da je veoma važno pravilno isplanirati dnevne aktivnosti, tako da pored svakodnevnih obaveza, žena pronađe vremena za aktivnosti koje su joj ranije donosile zadovoljstvo i opuštanje.

– Podrška porodice je od ključne važnosti, a naročito pomoć partnera. Adekvatno izražavanje emocija ljubavi od strane partnera, kao i konkretna pomoć i podrška, mogu doprinijeti da se žena ne osjeća usamljeno pred zahtjevima koji slijede – ističe Ćapin i upozorava: – Kada osoba prepozna simptome depresije ili neko od članova porodice i prijatelja, neophodno je potražiti stručnu pomoć. Depresija je indikacija za primjenu kognitivno bihevioralne psihoterapije. Ukoliko je potrebno uključiti lijek, onda je za to neophodna konsultacija psihijatra.
Procjenjuje se da jedna od deset žena oboli od nekog oblika postporođajne depresije u svijetu, a samo mali broj njih zatraži liječničku pomoć. Žene se obično stide svog stanja jer se od njih očekuje da budu sretne zbog rođenja bebe, a one se ne osjećaju tako.

The post Postporođajna depresija: Bolest koju je moguće spriječiti first appeared on .